Slobodni vez kao narativni jezik kulture i baštine predaka

             Na spomen-obilježju 100. godišnjice hrvatsko-dalmatinskog iseljeništva u Brazilu, slobodni vez ima svoj prostor posvećen ljepoti i emotivnom sjećanju na umjetnost i zanat kao izrazu i očuvanju kulturnih korijena.

Postavljanjem ovog prostora, Društvo prijatelja Dalmacije i Hrvatske – SADA nudi mjesto posvećeno vezu, omogućujući istraživanje, upoznavanje i vrednovanje hrvatske materijalne i nematerijalne baštine kroz vez nekih važnih simbola kao što su: Arena u Puli, koja predstavlja rimsko naslijeđe koje lokalno stanovništvo čuva stoljećima; Vučedolska golubica – golubica iz Vukovara, koja ukazuje na tisućljetnu ljudsku prisutnost u istočnoj Hrvatskoj; Pleter – vrsta isprepletenog uzorka prisutnog u predromanici hrvatske umjetnosti u crkvama i samostanima s početka srednjovjekovnog Kraljevstva Hrvatske (9. – 12. stoljeće); Crkva sv. Donata – crkva sv. Donata u Zadru, jedna od prvih hrvatskih vjerskih građevina; Licitarsko srce – srce kao simbol Zagreba; Povijest Hrvata – simbol povijesti Hrvata koji odaje počast ženama kao čuvaricama jezika i kulture; Kumpanjolo – plesač tradicionalnog plesa s otoka Korčule, točnije iz općine Blato; i poznata Bijela roda – prekrasna ptica selica, ugrožena vrsta koja je u Hrvatskoj strogo zaštićena.
Kako bi se tradicija veza održala živom, neke vezačice i vezači iz naše zajednice sudjelovali su u projektu stvaranja vezene glagoljice – glagoljskog pisma, važnog dijela hrvatskog identiteta korištenog u rukopisima, knjigama i tiskanim materijalima više od 1000 godina (9. – 19. stoljeće). Izvezena su 32 slova koristeći posebne tehnike "pisanac" (koji dolazi od glagola "pisati" na hrvatskom jeziku) i "plosni bod", varijantu punog boda.

Ova djela danas su dio zbirke i predstavljaju referencu za očuvanje i valorizaciju ručnog rada te prepoznavanje umjetnosti hrvatskog veza.