Kulturna baština

Tijekom svoje 1300-godišnje povijesti, Hrvatska je obilježena stalnom borbom za opstanak, u činu ravnoteže između dvije civilizacije, sudara kultura i stalnog napora za očuvanjem nacionalnog identiteta. Hrvatski put do neovisnosti odvijao se nakon duge borbe za političku i kulturnu emancipaciju, kako od zemalja u regiji, tako i od onih udaljenijih. Zemlja, koja je nestala s europskih karata 1102. godine nakon sporazuma s mađarskim plemstvom, ponovno se pojavila tek nakon svoje neovisnosti 1991. godine. U Brazilu, posebno u São Paulu, hrvatski iseljenici suočavali su se s poteškoćama zbog prevlasti drugih etničkih skupina, poput Talijana i Nijemaca. To ih je natjeralo na prilagodbu i, u nekim slučajevima, asimilaciju, utišavajući svoj identitet u kontekstu etničke strukturalne nejednakosti. Međutim, mnogi su i dalje održavali živom svoju kulturnu tradiciju, poput kuhinje, plesa i glazbe, koja je, unatoč neprijateljskom okruženju, opstala generacijama. Danas, teži se integraciji tih kolektivnih sjećanja u institucionaliziranu povijest, približavajući hrvatsku povijest široj zajednici i održavajući živo etničko naslijeđe u globaliziranom São Paulu koji prima nove valove imigranata.  
Hrvatska glazba bogat je kulturni izraz koja odražava priče i identitet zemlje, s dubokim korijenima u liturgijskim tradicijama, narodnim pjesmama i upotrebom instrumenata poput tamburice. Pod utjecajem različitih povijesnih konteksta, poput austro-ugarske vladavine i kontakta s Italijom, hrvatska glazba također nosi pečat borbe za neovisnost. Kada su Hrvati iselili u Brazil, posebno krajem 19. i početkom 20. stoljeća, donijeli su svoju glazbenu tradiciju, poput već spomenute tamburice i klapskog pjevanja, koji su postali sredstvo otpora i povezivanja s domovinom. U Brazilu, ta se glazba prilagodila i stopila s lokalnim ritmovima, održavajući živu kulturnu memoriju Hrvatske na zabavama, festivalima i društvenim udrugama. Na susretima zajednice, glazba igra ulogu kulturne povezanosti, (ponovno) stvarajući tradicije i povezujući različite generacije s kolektivnim sjećanjem koje nadilazi granice. Tako hrvatska glazba u Brazilu nije samo dio folklora, već postaje sredstvo stvaranja interkulturalnih dijaloga, gdje stari korijeni dobivaju nova značenja, ritmove i oblike, potvrđujući živahnost tradicije koja je putovala preko Atlantika i pronašla novi dom. Folklorni ples također održava ta sjećanja, jačajući kulturne i obiteljske veze koje često prelaze generacije, kao što je slučaj s grupom Jadran.  

 

 

Hrvatska književnost ima dugu i složenu povijest, povezanu s očuvanjem jednog slavenskog jezika i pod utjecajem Katoličke crkve, noseći sa sobom stoljeća povijesti, otpora i povezanosti sa svakodnevicom, usmenom predajom i regionalnim specifičnostima. Otkako su stigli na Jadransko more, još bez vještina plovidbe, Hrvati su se nastanili u regiji, čuvajući svoj jezik uz pomoć katoličke crkve, koja je dopuštala upotrebu staroslavenskog u liturgiji, umjesto prevladavajućeg latinskog u Europi. Taj jezični element bio je jedan od stupova u oblikovanju kulturnog identiteta. U 19. stoljeću, kratka Napoleonova prisutnost potaknula je nacionalni pokret, predvođen lokalnim elitama, koji je težio stvaranju vlastitog pisma i kulturnog identiteta, kulminirajući u Hrvatskom narodnom preporodu. Književna djela često upućuju na lokalne toponime, što može izgledati čudno brazilskim čitateljima, ali odražava snažnu povezanost Hrvatske s njenim gradovima i krajolicima. Osim toga, mnogi hrvatski pjesnici danas vide prijevode svojih djela, što daje međunarodnu dimenziju hrvatskoj književnosti. Predstavljajući tu književnost brazilskoj publici, ključno je kontekstualizirati njezinu bogatu kulturnu i povijesnu tradiciju.  
Fond Društva prijatelja Dalmacije, pretvoren u knjižnicu 1986. godine, sastoji se uglavnom od knjiga doniranih od strane zajednice, bivšeg konzulata i drugih institucija, s oko tri četvrtine svezaka tiskanih u domovini i napisanih na jezicima regije, posebno hrvatskom. Većina knjiga koje čine knjižnicu SADA-e tiskane su u Hrvatskoj, iako postoje i publikacije iz drugih zemalja bivše Jugoslavije. Osim knjiga na hrvatskom, fond uključuje naslove na portugalskom, posebno o istočnoj Europi, i djela o iseljeništvu, čineći važan izvor istraživanja iskustva migranata, kao i za podučavanje i širenje hrvatskog jezika u Brazilu.